Ovih dana svjedočimo vijestima o još jednom strašnom pomoru pčela, drugom u vrlo kratkom razdoblju. Čitamo o tome kako pčelari slomljena srca lopatama prenose stotine tisuća ovih nevjerojatno važnih životinja. Premda se o uzroku ovoga kolosalnoga gubitka još nagađa, priča o nestanku kukaca, uključujući pčele, ima mnogo dalekosežnije posljedice nego što ih većina nas uopće može zamisliti. Možda zato što su tako mali i što se na njih često gleda kao na običnu smetnju, rijetko je tko upoznat s tim da su kukci nevidljiva sila koja u mnogočemu održava svijet. Kukci inače čine najveću skupinu bića na svijetu – približno 80% vrsta otpada na njih i o njima ovisi baš svaki ekosustav na Zemlji.

Kad govorimo o brojkama, National Geographic piše da na svakog dvonožnog stanovnika Zemlje dolaze 1,4 milijarde kukaca i da nam je potreban gotovo svaki od njih. Zašto? Pa osim što su hrana mnogim životinjama, mnogobrojne vrste sudjeluju u oprašivanju biljaka, procesu koji je važan za reprodukciju niza cvijeća i povrća. Osim toga, kukci razgrađuju organske tvari, što uključuje pretvaranje uginulih životinja i otpada u plodno tlo, a isto tako mogu poslužiti kao pokazatelji promjena u okolišu i upozoriti nas na problem onečišćenja.

A stručnjaci upozoravaju kako je scenarij svijeta bez kukaca mnogo realniji nego što većina nas to misli. Prema najnovijim istraživanjima, svake godine izumre otprilike 2,5% kukaca i, nastavi li se njihovo izumiranje ovim tempom, Zemlja će do 2119. godine biti insect free zona.

‘Bez pčela, čovjek bi izumro za 4 godine’, Albert Einstein

Problem je u tome što njihov nestanak primjećujemo tek kad postane prekasno, a među najugroženijim kukcima upravo su pčele čiji se broj posljednjih godina višestruko smanjio. Zašto je to toliko alarmantno? Medonosne pčele imaju vitalnu ulogu u globalnoj opskrbi hranom jer oprašuju 80% biljaka u svijetu i usjeve koji hrane čak 90% Zemljine populacije. Samo jedna pčelinja zajednica može oprašiti 300 milijuna cvjetova svaki dan.

Bez pčela vrlo bi vjerojatno došlo do globalne nestašice hrane. Nestale bi mnoge vrste orašastih plodova, voća i povrća, a ugrožene bi bile i životinje kojima se hranimo. Prve bi stradale borovnice i višnje budući da oko 90% ovih voćki ovisi o pčelama, a morali bismo se naviknuti i na prehranu bez avokada, jabuka, bobičastog voća, grejpa, lubenica, brokule, krastavaca i graška. Osim toga, bez pčela bismo se vrlo brzo suočili i s velikom nestašicom lijekova budući da se mnoge recepture, kako tradicionalne tako i alternativne medicine, temelje na biljnim vrstama kojima oprašivanje osigurava opstanak.

Nevjerojatan svijet pčela 

Zajednica pčela može sadržavati od 40.000 do 60.000 ovih korisnih kukaca. U svojemu malom ali dobro uređenom svijetu, koji se zove košnica, svaka pčela ima svoju ulogu. Pčele radilice donose u košnicu nektar, pelud i vodu, stražarice čuvaju košnicu od neprijatelja, a čistačice iznose uginulu braću i sestre te krilima provjetravaju prostor, održavajući tako temperaturu na 35°C – koja, pokazalo se, najviše pogoduje razvoju legla. Za oblikovanje unutrašnjosti košnice, odnosno zidova od saća, zadužene su graditeljice, a ulogu hranjenja mladih pčela preuzimaju hraniteljice.

Svako od ovih radnih mjesta popunjavaju ženke, a mužjaci, poznatiji kao trutovi, imaju zadatak oploditi maticu i svojom veličinom grijati ostale pčele. Nažalost, kad nema dovoljno hrane, prvi na red za izbacivanje iz košnice. Osim svog pomalo podređenog položaja, trutovi imaju i drugu vrlo tužnu životnu sudbinu. Oni naime nikad neće upoznati svoje potomke jer nakon parenja ugibaju.

Matica, odnosno kraljica pčelinjeg carstva, s druge strane, ima izrazito povlašten položaj u košnici. Dok joj svi oko nje ugađaju, ona na dan proizvodi i do 2000 jaja. Zanimljivo je kako se do sredine 17. stoljeća smatralo da je matica mužjak, jer tko bi drugi mogao vladati nego kralj? Koliko li su se samo prevarili! Vjerojatno ste već primijetili da u košnicama vlada upravo ženska dominacija. Unatoč bogatoj reprodukciji, matica se zapravo ne pari svaki dan nego samo jedanput u životu. Za taj događaj tijekom prvih 10 dana svoje vladavine izlazi iz košnice da bi se parila visoko u zraku i time osigurala nove generacije pčela.

Kako pomažemo opstanku pčela 

Kao što znamo, pčele su u najvećoj mjeri ugrožene zbog nestanka njihovih prirodnih staništa, klimatskih promjena te zagađenja okoliša. Sve su to posljedice sve jače industrijalizacije i urbanizacije. I upravo je zato neobično važno pčelama pružiti zdrav životni prostor u urbanim sredinama – problematika je to kojom se danas u najvećoj mjeri bave urbani pčelari.

U Hrvatskoj je, priznaje Ante Štavun – pčelar koji nas je uputio u tematiku, urbano pčelarstvo tek u začecima. Trebali bismo se, kaže, ugledati na susjede koji su mnogo bolje riješili ovo važno područje. SAD, Austrija, Nizozemska, Njemačka, Velika Britanija… Primjera dobre prakse ne nedostaje, a sve to zahvaljujući tome što su ondašnje lokalne vlasti osvijestile važnost promocije zelenog održavanja bioraznolikosti. Baš ovih dana, upućuje, čitamo o tome kako su Britanci odlučili da će se u jednom gradiću svaka građevina viša od četiri kata morati prilagoditi urbanom pčelarstvu određenim arhitektonskim rješenjima koja će solitarnim pčelama omogućiti opstanak u gradu.

Dan u životu urbanog pčelara 

Zanima nas kako izgleda dan urbanog pčelara. Naš nam sugovornik otkriva da je posao svakog pčelara sličan. Tijekom pčelarske sezone, čiji je vrhunac sad, svaki bi pčelar svoje košnice trebao obići barem jedanput tjedno.

– No ne treba u njih puno zadirati. Svako dolaženje do njih i otvaranje košnica za pčele je stresno. U ovom razdoblju treba kontrolirati svoje rojeve kako pčele ne bi nekom naudile – dodaje Štavun te ističe da svaki pčelar svoj put počinje na isti način.

– Prvo i osnovno je naučiti osnovno pčelarstvo. Postoje različiti propisi koje treba poštovati: pčelinjaci, primjerice, ne smiju biti blizu bolnica, škola, vrtića, šećerana, turističkih objekata… A treba, naravno, savladati i praktični dio rada sa pčelama. Zato mi svake godine održavamo besplatne edukacije u koje se može uključiti bilo tko. Premda nema posebnog programa za urbano pčelarstvo, temeljne su odrednice primjenjive na svaki rad sa pčelama – uvjerava Štavun.

No bili pčelari ili ne, postoje načini na koje i mi obični građani možemo pridonijeti zaštiti ovih plemenitih kukaca. Za početak bismo trebali pripaziti na vrstu proizvoda koje koristimo u voćnjacima, povrtnjacima i cvjetnjacima.

– Ako već morate koristiti te štetne proizvode, neka to barem bude u poslijepodnevnim satima, kad su pčele neaktivne, posebno u ovim mjesecima – apelira naš sugovornik. 

Osim toga, angažirati se možemo i tako što ćemo u svoje cvjetne gredice, lonce ili na druge dostupne površine zasaditi medonosno bilje, koje će pčelama pružiti okrepu i zasluženo mjesto za odmor na njihovim neumornim misijama koje osiguravaju preživljavanje cijelog svijeta. Ili jednostavno možemo zasaditi Beestro. 

Franck Beestro: Posluži pčeli, posluži prirodi

Bez pčela nema cvijeća ni bilja. Bez cvijeća i bilja nema ni čaja. A tko ne voli šalicu toplog i mirisnog čaja? No pčelama nije lako pronaći hranu, posebno u gradu. Kako bi pčele uvijek imale dovoljno hrane, Franck je odlučio omogućiti svakome da ih ugosti tako što će otvoriti – Beestro! Franck Beestro posebna je posuda u kojoj se nalaze dvije kutije finog Franck čaja i sjeme medonosnog cvijeća koje u nju možeš posijati. Nakon toga stavi je na svoj balkon, prozor, terasu ili vrt i tako tijekom sezone cvjetanja osiguraj dovoljno hrane za desetke pčela. I dok pčele uživaju u hrani koju ćeš osigurati za njih, ti uživaj u čaju koji su one osigurale za tebe.

Hladni rat bio je politički sukob između zapadnih sila, predvođenih SAD-om, i istočnih sila, predvođenih SSSR-om, koji se vodio od 1945. do 1991. godine. Vođen je svim mogućim sredstvima, no nikad nije prerastao u oružani sukob svjetskih razmjera. Upravo ovo razdoblje od četrdeset i nešto godina uključuje neke od najodvažnijih i najdugotrajnijih špijunskih misija u povijesti. Istražili smo o kojim je misijama bila riječ, tko su najslavniji špijuni iz tog vremena i kako je taj posao izgledao.

Druga najstarija profesija na svijetu

Već na spomen termina “špijun” sigurno pomislite na Jamesa Bonda, na agente CIA-e ili možda nekog misterioznog čovjeka u baloneru i šeširu, ali špijun može biti bilo tko tko raspolaže vrijednim informacijama. Primjerice, vladin ministar može biti odličan špijun, ali taj posao mogu raditi i domar, čistačica ili zaštitar koji rade u toj istoj zgradi vlade. Dakle, sve ovisi o tome ima li osoba pristup pravim informacijama. U ovom slučaju može se savršeno primijeniti tvrdnja: “Informacije su novac“.

Dakle, špijuni pomažu u tajnom prikupljanju informacija o aktivnostima suparničke vlade ili grupe s ciljem očuvanja nacionalne zaštite neke države. U tome ih može motivirati ideologija, patriotizam, novac ili ucjena. U vrijeme rata špijunažu regulira međunarodno pravo, a u suprotnome spada u pojedinačna državna kaznena prava. Najstariji podaci o špijunaži mogu se pronaći u Starom zavjetu te u antičkim vojnim strategijama Kine, Indije, Egipta, Rima i Grčke. Neki izvori čak tvrde da je to drugi najstariji posao na svijetu (nakon prostitucije).

Špijunaža u Hladnom ratu

Budući da se rat koji uključuje izravnu bitku nuklearnim oružjem zove “vrući rat“, ovaj dugogodišnji rat između zapadnih i istočnih sila, u kojem nije bilo stvarne borbe, nazvan je suprotno navedenom terminu, Hladni rat. S obzirom na to, prednost u ovom ratu postizala se prikupljanjem informacija. Zbog toga su obje strane ulagale velika sredstva u novačenje i obuku špijuna s ciljem prikupljanja tajnih informacija o vojnim i tehničkim sposobnostima ratnog suparnika.

Nacionalne agencije koje su novačile špijune primijetile su da postoje dvije vrste ljudi: oni koje je trebalo uvjeriti i potaknuti na takav čin te oni koji su samostalno donijeli iskalkuliranu odluku o tome. Bilo je iznimno teško pronaći takve ljude, koji su uz to, bili na poziciji da mogu pristupiti povjerljivim dokumentima ili ljudima.

Hladni rat bio je, dakle, zlatno doba špijunaže, a osim potrazi za špijunima i njihovu angažiranju, veliku pozornost davali su osmišljavanju špijunske opreme. Jedan od primjera su samoubilačke naočale koje su u dršku imale tabletu cijanida. U slučaju da ih suparničke snage uhvate, špijuni bi tad, kao naizgled nervozno i iz neke navike, žvakali držak naočala, a zapravo bi tako došli do tablete koja bi ih otrovala i usmrtila. Na taj su način izbjegavali moguće mučenje i, posljedično, otkrivanje tajnih informacija.

Isto tako, danas je poznato da je Odbor državne sigurnosti (KGB) imao jednu od najnaprednijih nadzornih audiotehnologija, pa su tako jednom prilikom ozvučili hotel u Estoniji za koji su primijetili da ima povećan broj međunarodnih gostiju. Čak 60 soba bilo je ozvučeno, a KGB je konstantno špijunirao goste u tim sobama. Njima se pripisuju i izumi cipela s transmiterima i mikrofonom za snimanje razgovora te nevidljiva tinta, koja je na papiru ostavljala naizgled nevidljive informacije.

Tko je bio Greville Wynne?

Njegova priča počinje 1960. godine, na ručku s agentom britanske tajne obavještajne službe MI6, koji ga je zamolio da na sljedećem poslovnom putovanju u SSSR dogovori sastanak s državnim odborom u Moskvi, posvećen razvoju znanosti i tehnologije sa strancima. Kad se vrati, trebao bi izvijestiti agenta o razgovorima koje je ondje vodio. Wynne je pristao i tako postao britanski špijun.

Tijekom posjeta Moskvi susreo se s drugim dijelom ove špijunske slagalice – potpukovnikom sovjetske obavještajne agencije GRU, Olegom Penkovskim. Zbog svoje visoke pozicije on je nabavljao dokumente s tajnim vojnim informacijama, a preko Wynnea oni su putovali do zapadnih sila. Nakon samo dvije godine KGB je otkrio ovaj dvojac. Penkovski je sve priznao i pokajao se za svoj zločin, ali su ga ipak pogubili, a Wynne je sve negirao i bio osuđen na osam godina zatvora. Velika Britanija ipak je uspjela na kraju razmijeniti Wynnea za jednog sovjetskog špijuna.

Intrigantna špijunska priča koja prati Grevillea Wynnea inspirirala je scenarista Toma O’Connora da je prenese i na filmsko platno. O’Connor je rekao da ga je ta priča o običnom čovjeku koji je pristao preuzeti odgovornost i teret zahtjevne misije špijunaže poprilično zaintrigirala. Dodatno mu je zanimljivo bilo to što se pokazalo da su dvije knjige koje je Wynne napisao o svojem špijunskom iskustvu pune laži. Prema povjesničarima britanske i američke obavještajne službe, Wynne je bio patološki lažljivac. Film je izašao prošle godine pod nazivom “The Courier” (na hrvatskom “Sjena špijuna“).

U filmu možemo pratiti dinamiku Penkovskog i Wynnea, koji bi u svojim susretima, pod krinkom razgovora o poslu, izašli u grad, jeli u restoranima, posjećivali klubove i trgovine. Dijelili su tajnu, odnosno teret za koji nitko drugi nije znao, i to je ono što ih je najviše povezalo. Upravo je ovaj dio špijunske priče najviše istaknut u filmu – prijateljstvo između energičnog Wynnea, koji je entuzijastično prihvatio svoju ulogu tajnog agenta, i Penkovskog, čovjeka čvrstog vojničkog držanja i stvarnog agentskog iskustva.

Još neke zanimljive špijunske priče iz tog vremena

Rosenbergovi – američki bračni par koji je osnovao komunistički špijunski lanac

Bračni par Julius i Ethel Rosenberg iz New Yorka bili su odani komunisti i čelni ljudi špijunskog lanca koji je odavao vojne tajne istočnom bloku. Njihova urota započela je negdje oko 1940. godine, kad se Julius Rosenberg zaposlio kao inženjer u američkoj vojsci. Nakon pet godina otpustili su ga jer je vojska saznala za njegova komunistička uvjerenja. Ubrzo se otkrilo da su tisuće stranica dokumenata s detaljima o novim radarskim i zrakoplovnim tehnologijama dostavljene Sovjetima, i to nije radio samo ovaj bračni par, nego i njihovi pristaše. Na suđenju nakon njihova uhićenja Ethelin je brat 1950. godine svjedočio protiv njih te ih je naposljetku sudac osudio na smrt, rekavši kako je taj zločin bio gori od ubojstva. Rosenbergove su 1953. godine poslali na električni stolac, što je prvi slučaj pogubljivanja američkih civila zbog špijunaže.

Klaus Fuchs – sovjetski špijun koji je za svoj rad dobio počast Istočne Njemačke

S Rosenbergovima se veže još jedno poznato špijunsko ime, Klaus Fuchs, koji je nakon dolaska Hitlera na vlast pobjegao iz Njemačke u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ondje je doktorirao fiziku, a tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u britanskom tajnom programu razvoja atomske bombe i u Projektu Manhattan u SAD-u. Uhićen je 1950. godine kad su američki agenti otkrili da je godinama tajno dostavljao nuklearne tajne Sovjetima. Fuchs je sve priznao i podijelio svoje uvjerenje o uroti zapadnih saveznika koji su, prema njegovu stavu, namjerno dopustili rat između Rusije i Njemačke. Kad su otkrili Fuchsa, ubrzo su otkrili i Rosenbergove, koji su bili njegov američki kontakt. Dobio je devet godina u britanskom zatvoru, nakon čega se preselio u Njemačku, gdje je radio kao nuklearni fizičar. Zanimljivo je da je Fuchs dobitnik medalje “Karl Marx”, najveće civilne počasti Istočne Njemačke.

Adolf Tolkačev – špijun koji je tražio osvetu

Sovjetski inženjer elektronike Adolf Tolkačev zatražio je 1977. godine od CIA-e da se sastane s američkim dužnosnikom. Isprva je CIA bila uvjerena da je riječ o zamci KGB-a, ali na kraju je ipak povjerovala Tolkačevljevoj priči. Naime, ovaj sovjetski inženjer odlučio je špijunirati sovjetsku vlast iz osvete što su pogubili majku i zatvorili oca njegove žene u jednoj od Staljinovih čistki. Od 1979. do 1985. godine Tolkačev je fotografirao kamerom, koju mu je isporučila CIA, povjerljive dokumente pomoću kojih je SAD saznao sve o novim sovjetskim sustavima oružja. Procijenjeno je da je zbog tih informacija američka vojska uštedjela oko dvije milijarde dolara namijenjenih za istraživanja i proizvodnju. Tolkačev je za svoj špijunski posao dobio više od milijun dolara i zapadnjačke rock albume za svojeg sina. Njegov špijunski posao prekinut je 1985. godine kad su Sovjeti saznali što radi i dali ga pogubiti.

‘The Courier‘ prikazat će se 15. siječnja na CineStar TV Premiere 1, kanalu koji prikazuje najnovije kino hitove, filmske klasike, ekskluzivne reportaže sa snimanja filmova holivudskih studija, serije te odabrane filmove dokumentarnog žanra. Prikazat će se i filmovi: The United States vs. Billie Holiday (1.1.2022.), Barb and Star Go to Vista Del Mar (8.1.), Silk Road (22.1.), Wrong Turn: The Foundation (29.1.).

A1 TV je za blagdane proširio svoju ponudu

U A1 televizijske pakete Osnovni Obiteljski, Osnovni Filmski, Osnovni Sportski paket dodano je 8 novih TV kanala: DOX TV, KITCHEN TV, Rock&Roll, Pop Star, Jeka, ZZ TV, Flashback i World Wide Muzzik. A za ugodnije blagdane, od 15. prosinca 2021. do 1. veljače 2022. svim A1 korisnicima uz kanal CineStar TV Premiere 1 bez dodatne naknade dostupni su i Kitchen TV, DOX TV te CineStar TV Premiere 2.

Nakon punih 40 godina rada na Hrvatskoj-radio televiziji Đelo Hadžiselimović odlučio je da je vrijeme za promjenu životne sredine. Prije šest godina preselio se u Istru, gdje uživa u zasluženoj mirovini. Ipak, nije zaboravio na rodni grad, tako da, kad stigne, posjećuje Zagreb i ljude koji ga vežu za ovaj grad. Razgovarali smo s njim jer nas je zanimalo gdje provodi ove hladne zimske dane, što radi i imaju li dokumentarci još posebno mjesto u njegovu životu.

Život po mjeri

Iako je u četiri desetljeća biranja dokumentaraca, putovanja po cijelom svijetu i upoznavanja različitih ljudi stekao bogato znanje o svemu i svačemu, čini se da mu to nije bilo dovoljno. U Istri se prije šest godina upustio u novi pothvat i naučio sve o djelatnosti o kojoj do tada nije znao ništa. Riječ je o poljoprivredi.

U selu Pršurići, nedaleko od Poreča, na imanju od 1600 četvornih metara, Đelo danas obrađuje vrt, kosi travu, uzgaja masline te pravi svoj ajvar, rakiju, džem i druge proizvode. Kaže da za njega nema posebnijeg mjesta od Istre – čak i zimi.

– U ovim malo hladnijim danima, kad su prestali svi poljodjelski radovi, ljudi se rado druže. Tako da smo svaku večer kod nekog drugoga i to su, mogu vam reći, prave fešte. Uskoro će i proslava Božića i Nove godine, što nas sve u selu jako raduje – s osmijehom nam priča.

Dokumentarci su mu bili i ostali jednako važni

Đelo Hadžiselimović napravio je veliki preokret u svojem životu zamijenivši gradski za morski zrak i televizijski za poljoprivredni rad, ali ipak nije zaboravio svoju prvu profesionalnu ljubav, točnije – dokumentarce.

– Meni je televizija mnogo toga dala u životu, ja se samo nadam da sam, barem nekim malim dijelom, njima to i vratio. Proputovao sam skoro cijeli svijet i neka od najzanimljivijih mjesta, koja samostalno vjerojatno nikad ne bih imao prilike posjetiti, bili su tu Koreja, Kina, Iran, Amerika i drugi. Uz to, ne mogu vam ni približno opisati koliko sam raznih ljudi upoznao. Bio je to stvarno poseban period mojeg života – rekao je.

Njegov dokumentarni put nastavio se i u mirovini, pa tako danas bira dokumentarce za jednu televiziju i za pokoji festival, a neostvarena želja mu je snimiti dokumentarac o Hrvatskoj. Nismo propustili priliku pitati što je zadnje pogledao.

– Na televiziji uglavnom gledam dokumentarce, ali ponekad i filmove i, naravno, sportske prijenose. Zadnji dokumentarac koji sam pogledao bio je ‘The Beatles: Get Back‘ od producenta Petera Jacksona. Kako sam ja stari fan Beatlesa, jako mi se svidio – kaže i usput se prisjeća svojeg zadnjeg odabranog dokumentarca prije odlaska u mirovinu, na kraju kojega gledatelji još mogu čuti slavnu rečenicu “Odabrao Đelo Hadžiselimović” – frazu koja je u široj javnosti postala sinonim za kvalitetan i savršen odabir.

– Mislim da je zadnje bilo nešto od Davida Attenborougha, čovjeka koji je snimio mnoge prirodoslovne dokumentarne filmove. Danas ima 95 godina i još je u tom poslu. Nevjerojatno! Inače jako volim i posebno cijenim njegov rad – rekao je naš sugovornik.

Đir po Zagrebu

Ovih dana vratio se u Zagreb zbog radova u svojem stanu u Ilici, koji je bio djelomično oštećen u prošlogodišnjem potresu. Uz to je uhvatio i priliku da malo prošeće po zagrebačkom Adventu i počasti se, njemu najdražim proizvodima u blagdansko vrijeme, dobrom kobasicom i čašicom vruće rakije. Priznao je da mu je u godinama prije pandemije bio najdraži zagrebački, ali da mu je drugi izbor onaj u Hamburgu jer, kako kaže, “Nijemci znaju napraviti stvarno dobar advent”.

Iako smo se kroz prosinac svi pokušavali ugrijati uz neki topli napitak na Adventu, na kraju dana ipak je najljepši osjećaj kad legnemo u topli krevet i uključimo televiziju. Ako ne znate što biste više gledali, donosimo prijedloge nekih od najdražih dokumentaraca našeg “stručnjaka” Đele Hadžiselimovića.

– Teško mi je izdvojiti samo jedan dokumentarac, ali evo predložit ću dva naslova koja mi sad padaju na pamet. ‘Searching for Sugar Man‘, meni jako zanimljiv dokumentarac iz 2012. godine u kojem dva fana kreću u potragu za rock’n’roll glazbenikom iz sedamdesetih, Sixtom Rodriguezom, koji je bio izrazito popularan u Južnoj Africi, dok ga se u Americi jako slabo slušalo. Odličan je i ‘Tamna strana mjeseca‘. To bi se moglo zvati i mockumentary, kombinacija stvarnih i postavljenih priča, gdje je ispalo da ljudi nikad nisu bili na Mjesecu i slično – predlaže.

Ukus koji je osvojio srca hrvatske publike

Popularnost dokumentaraca nije bezrazložna, a vrijeme provedeno pred ekranom višestruko će se isplatiti. Zašto je svakome dobro tu i tamo pogledati pokoji dokumentarac?

– Davnih godina jedan od direktora BBC-ja rekao je da je zadatak televizije trostruki. Treba zabaviti, informirati i obrazovati, a od svih televizijskih žanrova dokumentarci tu misiju najbolje ispunjavaju – objasnio je.

Za kraj smo ga zamolili da nam otkrije koja je tajna uspjeha njegove dugogodišnje karijere odabira dokumentaraca.

– Za dobar televizijski sadržaj treba razmišljati o tome što bi se publici moglo svidjeti. Što se tiče mojeg posla, stvarno nisam imao neki konkretan način ili tehniku biranja dokumentarnih filmova, nego sam shvatio da moj ukus odgovara većini ljudi. Dakle, birao sam ono što se meni sviđalo. Što da vam kažem, bio je to moj posao iz snova – zaključuje Đelo.

Novi dokumentarni kanal na A1 TV

DOX TV donosi najkvalitetnije dokumentarce iz svjetske te domaće produkcije, poput: “Spy Who Fell to Earth”, “The Hunt for Ted Bundy”, “Hitlerov tajni seksualni život”, “Avionske nesreće” i mnoge druge. Od 15. prosinca 2021. do 1. veljače 2022. svim korisnicima uz DOX TV su bez dodatne naknade dostupni i Kitchen TV, CineStar TV Premiere 1 te CineStar TV Premiere 2.