Hladni rat bio je politički sukob između zapadnih sila, predvođenih SAD-om, i istočnih sila, predvođenih SSSR-om, koji se vodio od 1945. do 1991. godine. Vođen je svim mogućim sredstvima, no nikad nije prerastao u oružani sukob svjetskih razmjera. Upravo ovo razdoblje od četrdeset i nešto godina uključuje neke od najodvažnijih i najdugotrajnijih špijunskih misija u povijesti. Istražili smo o kojim je misijama bila riječ, tko su najslavniji špijuni iz tog vremena i kako je taj posao izgledao.

Druga najstarija profesija na svijetu

Već na spomen termina “špijun” sigurno pomislite na Jamesa Bonda, na agente CIA-e ili možda nekog misterioznog čovjeka u baloneru i šeširu, ali špijun može biti bilo tko tko raspolaže vrijednim informacijama. Primjerice, vladin ministar može biti odličan špijun, ali taj posao mogu raditi i domar, čistačica ili zaštitar koji rade u toj istoj zgradi vlade. Dakle, sve ovisi o tome ima li osoba pristup pravim informacijama. U ovom slučaju može se savršeno primijeniti tvrdnja: “Informacije su novac“.

Dakle, špijuni pomažu u tajnom prikupljanju informacija o aktivnostima suparničke vlade ili grupe s ciljem očuvanja nacionalne zaštite neke države. U tome ih može motivirati ideologija, patriotizam, novac ili ucjena. U vrijeme rata špijunažu regulira međunarodno pravo, a u suprotnome spada u pojedinačna državna kaznena prava. Najstariji podaci o špijunaži mogu se pronaći u Starom zavjetu te u antičkim vojnim strategijama Kine, Indije, Egipta, Rima i Grčke. Neki izvori čak tvrde da je to drugi najstariji posao na svijetu (nakon prostitucije).

Špijunaža u Hladnom ratu

Budući da se rat koji uključuje izravnu bitku nuklearnim oružjem zove “vrući rat“, ovaj dugogodišnji rat između zapadnih i istočnih sila, u kojem nije bilo stvarne borbe, nazvan je suprotno navedenom terminu, Hladni rat. S obzirom na to, prednost u ovom ratu postizala se prikupljanjem informacija. Zbog toga su obje strane ulagale velika sredstva u novačenje i obuku špijuna s ciljem prikupljanja tajnih informacija o vojnim i tehničkim sposobnostima ratnog suparnika.

Nacionalne agencije koje su novačile špijune primijetile su da postoje dvije vrste ljudi: oni koje je trebalo uvjeriti i potaknuti na takav čin te oni koji su samostalno donijeli iskalkuliranu odluku o tome. Bilo je iznimno teško pronaći takve ljude, koji su uz to, bili na poziciji da mogu pristupiti povjerljivim dokumentima ili ljudima.

Hladni rat bio je, dakle, zlatno doba špijunaže, a osim potrazi za špijunima i njihovu angažiranju, veliku pozornost davali su osmišljavanju špijunske opreme. Jedan od primjera su samoubilačke naočale koje su u dršku imale tabletu cijanida. U slučaju da ih suparničke snage uhvate, špijuni bi tad, kao naizgled nervozno i iz neke navike, žvakali držak naočala, a zapravo bi tako došli do tablete koja bi ih otrovala i usmrtila. Na taj su način izbjegavali moguće mučenje i, posljedično, otkrivanje tajnih informacija.

Isto tako, danas je poznato da je Odbor državne sigurnosti (KGB) imao jednu od najnaprednijih nadzornih audiotehnologija, pa su tako jednom prilikom ozvučili hotel u Estoniji za koji su primijetili da ima povećan broj međunarodnih gostiju. Čak 60 soba bilo je ozvučeno, a KGB je konstantno špijunirao goste u tim sobama. Njima se pripisuju i izumi cipela s transmiterima i mikrofonom za snimanje razgovora te nevidljiva tinta, koja je na papiru ostavljala naizgled nevidljive informacije.

Tko je bio Greville Wynne?

Njegova priča počinje 1960. godine, na ručku s agentom britanske tajne obavještajne službe MI6, koji ga je zamolio da na sljedećem poslovnom putovanju u SSSR dogovori sastanak s državnim odborom u Moskvi, posvećen razvoju znanosti i tehnologije sa strancima. Kad se vrati, trebao bi izvijestiti agenta o razgovorima koje je ondje vodio. Wynne je pristao i tako postao britanski špijun.

Tijekom posjeta Moskvi susreo se s drugim dijelom ove špijunske slagalice – potpukovnikom sovjetske obavještajne agencije GRU, Olegom Penkovskim. Zbog svoje visoke pozicije on je nabavljao dokumente s tajnim vojnim informacijama, a preko Wynnea oni su putovali do zapadnih sila. Nakon samo dvije godine KGB je otkrio ovaj dvojac. Penkovski je sve priznao i pokajao se za svoj zločin, ali su ga ipak pogubili, a Wynne je sve negirao i bio osuđen na osam godina zatvora. Velika Britanija ipak je uspjela na kraju razmijeniti Wynnea za jednog sovjetskog špijuna.

Intrigantna špijunska priča koja prati Grevillea Wynnea inspirirala je scenarista Toma O’Connora da je prenese i na filmsko platno. O’Connor je rekao da ga je ta priča o običnom čovjeku koji je pristao preuzeti odgovornost i teret zahtjevne misije špijunaže poprilično zaintrigirala. Dodatno mu je zanimljivo bilo to što se pokazalo da su dvije knjige koje je Wynne napisao o svojem špijunskom iskustvu pune laži. Prema povjesničarima britanske i američke obavještajne službe, Wynne je bio patološki lažljivac. Film je izašao prošle godine pod nazivom “The Courier” (na hrvatskom “Sjena špijuna“).

U filmu možemo pratiti dinamiku Penkovskog i Wynnea, koji bi u svojim susretima, pod krinkom razgovora o poslu, izašli u grad, jeli u restoranima, posjećivali klubove i trgovine. Dijelili su tajnu, odnosno teret za koji nitko drugi nije znao, i to je ono što ih je najviše povezalo. Upravo je ovaj dio špijunske priče najviše istaknut u filmu – prijateljstvo između energičnog Wynnea, koji je entuzijastično prihvatio svoju ulogu tajnog agenta, i Penkovskog, čovjeka čvrstog vojničkog držanja i stvarnog agentskog iskustva.

Još neke zanimljive špijunske priče iz tog vremena

Rosenbergovi – američki bračni par koji je osnovao komunistički špijunski lanac

Bračni par Julius i Ethel Rosenberg iz New Yorka bili su odani komunisti i čelni ljudi špijunskog lanca koji je odavao vojne tajne istočnom bloku. Njihova urota započela je negdje oko 1940. godine, kad se Julius Rosenberg zaposlio kao inženjer u američkoj vojsci. Nakon pet godina otpustili su ga jer je vojska saznala za njegova komunistička uvjerenja. Ubrzo se otkrilo da su tisuće stranica dokumenata s detaljima o novim radarskim i zrakoplovnim tehnologijama dostavljene Sovjetima, i to nije radio samo ovaj bračni par, nego i njihovi pristaše. Na suđenju nakon njihova uhićenja Ethelin je brat 1950. godine svjedočio protiv njih te ih je naposljetku sudac osudio na smrt, rekavši kako je taj zločin bio gori od ubojstva. Rosenbergove su 1953. godine poslali na električni stolac, što je prvi slučaj pogubljivanja američkih civila zbog špijunaže.

Klaus Fuchs – sovjetski špijun koji je za svoj rad dobio počast Istočne Njemačke

S Rosenbergovima se veže još jedno poznato špijunsko ime, Klaus Fuchs, koji je nakon dolaska Hitlera na vlast pobjegao iz Njemačke u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ondje je doktorirao fiziku, a tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u britanskom tajnom programu razvoja atomske bombe i u Projektu Manhattan u SAD-u. Uhićen je 1950. godine kad su američki agenti otkrili da je godinama tajno dostavljao nuklearne tajne Sovjetima. Fuchs je sve priznao i podijelio svoje uvjerenje o uroti zapadnih saveznika koji su, prema njegovu stavu, namjerno dopustili rat između Rusije i Njemačke. Kad su otkrili Fuchsa, ubrzo su otkrili i Rosenbergove, koji su bili njegov američki kontakt. Dobio je devet godina u britanskom zatvoru, nakon čega se preselio u Njemačku, gdje je radio kao nuklearni fizičar. Zanimljivo je da je Fuchs dobitnik medalje “Karl Marx”, najveće civilne počasti Istočne Njemačke.

Adolf Tolkačev – špijun koji je tražio osvetu

Sovjetski inženjer elektronike Adolf Tolkačev zatražio je 1977. godine od CIA-e da se sastane s američkim dužnosnikom. Isprva je CIA bila uvjerena da je riječ o zamci KGB-a, ali na kraju je ipak povjerovala Tolkačevljevoj priči. Naime, ovaj sovjetski inženjer odlučio je špijunirati sovjetsku vlast iz osvete što su pogubili majku i zatvorili oca njegove žene u jednoj od Staljinovih čistki. Od 1979. do 1985. godine Tolkačev je fotografirao kamerom, koju mu je isporučila CIA, povjerljive dokumente pomoću kojih je SAD saznao sve o novim sovjetskim sustavima oružja. Procijenjeno je da je zbog tih informacija američka vojska uštedjela oko dvije milijarde dolara namijenjenih za istraživanja i proizvodnju. Tolkačev je za svoj špijunski posao dobio više od milijun dolara i zapadnjačke rock albume za svojeg sina. Njegov špijunski posao prekinut je 1985. godine kad su Sovjeti saznali što radi i dali ga pogubiti.

‘The Courier‘ prikazat će se 15. siječnja na CineStar TV Premiere 1, kanalu koji prikazuje najnovije kino hitove, filmske klasike, ekskluzivne reportaže sa snimanja filmova holivudskih studija, serije te odabrane filmove dokumentarnog žanra. Prikazat će se i filmovi: The United States vs. Billie Holiday (1.1.2022.), Barb and Star Go to Vista Del Mar (8.1.), Silk Road (22.1.), Wrong Turn: The Foundation (29.1.).

A1 TV je za blagdane proširio svoju ponudu

U A1 televizijske pakete Osnovni Obiteljski, Osnovni Filmski, Osnovni Sportski paket dodano je 8 novih TV kanala: DOX TV, KITCHEN TV, Rock&Roll, Pop Star, Jeka, ZZ TV, Flashback i World Wide Muzzik. A za ugodnije blagdane, od 15. prosinca 2021. do 1. veljače 2022. svim A1 korisnicima uz kanal CineStar TV Premiere 1 bez dodatne naknade dostupni su i Kitchen TV, DOX TV te CineStar TV Premiere 2.

Nakon punih 40 godina rada na Hrvatskoj-radio televiziji Đelo Hadžiselimović odlučio je da je vrijeme za promjenu životne sredine. Prije šest godina preselio se u Istru, gdje uživa u zasluženoj mirovini. Ipak, nije zaboravio na rodni grad, tako da, kad stigne, posjećuje Zagreb i ljude koji ga vežu za ovaj grad. Razgovarali smo s njim jer nas je zanimalo gdje provodi ove hladne zimske dane, što radi i imaju li dokumentarci još posebno mjesto u njegovu životu.

Život po mjeri

Iako je u četiri desetljeća biranja dokumentaraca, putovanja po cijelom svijetu i upoznavanja različitih ljudi stekao bogato znanje o svemu i svačemu, čini se da mu to nije bilo dovoljno. U Istri se prije šest godina upustio u novi pothvat i naučio sve o djelatnosti o kojoj do tada nije znao ništa. Riječ je o poljoprivredi.

U selu Pršurići, nedaleko od Poreča, na imanju od 1600 četvornih metara, Đelo danas obrađuje vrt, kosi travu, uzgaja masline te pravi svoj ajvar, rakiju, džem i druge proizvode. Kaže da za njega nema posebnijeg mjesta od Istre – čak i zimi.

– U ovim malo hladnijim danima, kad su prestali svi poljodjelski radovi, ljudi se rado druže. Tako da smo svaku večer kod nekog drugoga i to su, mogu vam reći, prave fešte. Uskoro će i proslava Božića i Nove godine, što nas sve u selu jako raduje – s osmijehom nam priča.

Dokumentarci su mu bili i ostali jednako važni

Đelo Hadžiselimović napravio je veliki preokret u svojem životu zamijenivši gradski za morski zrak i televizijski za poljoprivredni rad, ali ipak nije zaboravio svoju prvu profesionalnu ljubav, točnije – dokumentarce.

– Meni je televizija mnogo toga dala u životu, ja se samo nadam da sam, barem nekim malim dijelom, njima to i vratio. Proputovao sam skoro cijeli svijet i neka od najzanimljivijih mjesta, koja samostalno vjerojatno nikad ne bih imao prilike posjetiti, bili su tu Koreja, Kina, Iran, Amerika i drugi. Uz to, ne mogu vam ni približno opisati koliko sam raznih ljudi upoznao. Bio je to stvarno poseban period mojeg života – rekao je.

Njegov dokumentarni put nastavio se i u mirovini, pa tako danas bira dokumentarce za jednu televiziju i za pokoji festival, a neostvarena želja mu je snimiti dokumentarac o Hrvatskoj. Nismo propustili priliku pitati što je zadnje pogledao.

– Na televiziji uglavnom gledam dokumentarce, ali ponekad i filmove i, naravno, sportske prijenose. Zadnji dokumentarac koji sam pogledao bio je ‘The Beatles: Get Back‘ od producenta Petera Jacksona. Kako sam ja stari fan Beatlesa, jako mi se svidio – kaže i usput se prisjeća svojeg zadnjeg odabranog dokumentarca prije odlaska u mirovinu, na kraju kojega gledatelji još mogu čuti slavnu rečenicu “Odabrao Đelo Hadžiselimović” – frazu koja je u široj javnosti postala sinonim za kvalitetan i savršen odabir.

– Mislim da je zadnje bilo nešto od Davida Attenborougha, čovjeka koji je snimio mnoge prirodoslovne dokumentarne filmove. Danas ima 95 godina i još je u tom poslu. Nevjerojatno! Inače jako volim i posebno cijenim njegov rad – rekao je naš sugovornik.

Đir po Zagrebu

Ovih dana vratio se u Zagreb zbog radova u svojem stanu u Ilici, koji je bio djelomično oštećen u prošlogodišnjem potresu. Uz to je uhvatio i priliku da malo prošeće po zagrebačkom Adventu i počasti se, njemu najdražim proizvodima u blagdansko vrijeme, dobrom kobasicom i čašicom vruće rakije. Priznao je da mu je u godinama prije pandemije bio najdraži zagrebački, ali da mu je drugi izbor onaj u Hamburgu jer, kako kaže, “Nijemci znaju napraviti stvarno dobar advent”.

Iako smo se kroz prosinac svi pokušavali ugrijati uz neki topli napitak na Adventu, na kraju dana ipak je najljepši osjećaj kad legnemo u topli krevet i uključimo televiziju. Ako ne znate što biste više gledali, donosimo prijedloge nekih od najdražih dokumentaraca našeg “stručnjaka” Đele Hadžiselimovića.

– Teško mi je izdvojiti samo jedan dokumentarac, ali evo predložit ću dva naslova koja mi sad padaju na pamet. ‘Searching for Sugar Man‘, meni jako zanimljiv dokumentarac iz 2012. godine u kojem dva fana kreću u potragu za rock’n’roll glazbenikom iz sedamdesetih, Sixtom Rodriguezom, koji je bio izrazito popularan u Južnoj Africi, dok ga se u Americi jako slabo slušalo. Odličan je i ‘Tamna strana mjeseca‘. To bi se moglo zvati i mockumentary, kombinacija stvarnih i postavljenih priča, gdje je ispalo da ljudi nikad nisu bili na Mjesecu i slično – predlaže.

Ukus koji je osvojio srca hrvatske publike

Popularnost dokumentaraca nije bezrazložna, a vrijeme provedeno pred ekranom višestruko će se isplatiti. Zašto je svakome dobro tu i tamo pogledati pokoji dokumentarac?

– Davnih godina jedan od direktora BBC-ja rekao je da je zadatak televizije trostruki. Treba zabaviti, informirati i obrazovati, a od svih televizijskih žanrova dokumentarci tu misiju najbolje ispunjavaju – objasnio je.

Za kraj smo ga zamolili da nam otkrije koja je tajna uspjeha njegove dugogodišnje karijere odabira dokumentaraca.

– Za dobar televizijski sadržaj treba razmišljati o tome što bi se publici moglo svidjeti. Što se tiče mojeg posla, stvarno nisam imao neki konkretan način ili tehniku biranja dokumentarnih filmova, nego sam shvatio da moj ukus odgovara većini ljudi. Dakle, birao sam ono što se meni sviđalo. Što da vam kažem, bio je to moj posao iz snova – zaključuje Đelo.

Novi dokumentarni kanal na A1 TV

DOX TV donosi najkvalitetnije dokumentarce iz svjetske te domaće produkcije, poput: “Spy Who Fell to Earth”, “The Hunt for Ted Bundy”, “Hitlerov tajni seksualni život”, “Avionske nesreće” i mnoge druge. Od 15. prosinca 2021. do 1. veljače 2022. svim korisnicima uz DOX TV su bez dodatne naknade dostupni i Kitchen TV, CineStar TV Premiere 1 te CineStar TV Premiere 2.

Hrvatski dizajner Robert Sever prije nekoliko mjeseci prijavio se na kreativni nagradni natječaj ‘Ti kreiraš‘, koji je pokrenula tvrtka A1 Hrvatska. Za prijavu je bilo potrebno priložiti svoje dizajnersko rješenje za novu poslovnu odjeću zaposlenika prodajnih centara A1 Hrvatska. Robert je ušao u finale natječaja s dizajnericama Nives Dravinec i Sarom Lončarić, ali njegov dizajn na kraju su odabrali kao pobjednički. Novu poslovnu odjeću s potpisom Roberta Severa šivala je tvrtka Naftalina u Zagrebu, a zaposlenici je već sa zadovoljstvom nose. Pobjedniku natječaja pripala je i novčana nagrada od 20.000 kuna.

Nova funkcionalna i praktična uniforma

Robert je osmislio modularno rješenje koje se može lako transformirati u skladu s godišnjim dobima – dodavanjem ili oduzimanjem nekog elementa, a osobe koje nose ovu poslovnu odjeću osjećaju se potpuno slobodno i nesputano.

Uniformu za zaposlenike i zaposlenice prodajnih poslovnica A1 Hrvatska čine traper košulja i jednostavne hlače. Prepoznatljivost brenda je u svakom odjevnom komadu naglašena crvenim linijama i crvenim gumbima. Ono što ženske uniforme razlikuje od muških je trodijelna struktura. Uz košulju od trapera i klasične tri četvrtine duge hlače, koje savršeno prate liniju tijela, Robert je dodao prsluk koji je vrlo dobra nadopuna za jesenske i zimske dane.

– Odjeća uvijek mora biti funkcionalna i praktična, a ako je riječ o brandu koji je afirmiran kao A1 Hrvatska, onda cijeli vizual mora biti na visokom nivou. Zadržao sam klasične elemente kao što su košulja i hlače, koji su sami po sebi praktični, a s dodatnim elementima uniforme lako funkcioniraju na različitim temperaturama i u različitim godišnjim dobima. U ženskom outfitu dodan je blejzer, koji se može nositi na košulju ili zasebno, što daje posebnu dinamiku cijelom rješenju – objašnjava Robert.

Spoj hrvatskog dizajna i hrvatske tekstilne industrije

– Dodatno mi je drago što se ovom prilikom dogodilo spajanje dizajna i tekstilne industrije, što, po mojem mišljenju, u Hrvatskoj jako nedostaje, ili se događa prerijetko. Bilo bi mi drago da ovakvih projekata i suradnji bude još više u što skorijoj budućnosti – dodaje Robert.

Tvrtka Naftalina u Zagrebu posluje već gotovo 40 godina i, iako je počela kao mala obrtnička radionica davne 1983. godine, razvila se u jednu od vodećih industrija u Hrvatskoj u području tekstila. Danas proizvodi službenu, ugostiteljsku, medicinsku i radnu odjeće te tekstilnu galanteriju za mnoge domaće i svjetske komitente. Kao društveno odgovorna kompanija, A1 Hrvatska pokretanjem ovog natječaja nastojala je pridonijeti poslovanju tekstilne industrije u Hrvatskoj te je Naftalina za njih bila savršen izbor za suradnju.

– Mi smo zaista oduševljeni cijelom suradnjom, kako s A1 profesionalcima unutar njihova tima, tako i s našim dizajnerima i kreativcima koji su ponudili stvarno super rješenja. I oduševljena sam njihovim talentima. Ovo je veliki iskorak na tržištu i velika stvar za tekstilnu industriju i firmu kao što je Naftalina. Također za hrvatski dizajn jer su i mladi dizajneri dobili priliku ponuditi svoja rješenja – govori Matea Pirić, direktorica marketinga u tvrtki Naftalina.

Zaposlenici su oduševljeni odabranim dizajnom

Stručni žiri, u kojem su, između ostalih, sudjelovali i zaposlenici iz A1 dućana, koji će novu odjeću nositi, te su mogli dati komentare „iz prve ruke“, pomno je pregledao svaku pristiglu prijavu i prijedlog dizajna. Vrednujući kreativnost, atraktivnost i praktičnost, žiri se odlučio za rješenja Nives Dravinec, Sare Lončarić i Roberta Severa kao najprimjerenija aktualnim potrebama zaposlenika kompanije A1 Hrvatska.

Troje odabranih dizajnera sa stručnjacima za tekstil, konstruktorima, krojačima i šivačima tvrtke Naftalina tijekom ljeta razrađivali su prototipe predloženog dizajna te izradili ogledne primjerke svakog od predložena tri rješenja. Prodajna savjetnica Nikolina Vratić kao jedna od članica žirija zastupala je želje svojih kolega u donošenju odluke. Kaže kako je zaposlenicima bilo najvažnije da im nova poslovna odjeća bude praktična, udobna, lako održiva i na kraju krajeva lijepa. Upravo to ponudio je Robertov dizajn.

– Bilo mi je teško odlučiti se za jedan model jer je bilo mnogo vrlo dobrih rješenja koja su ponudili naši dizajneri. No uistinu mi se svidjela modularnost koju je primijenio Robert kako bismo u svako doba godine bili primjereno odjeveni, ali i način na koji je istaknuo našu ženstvenost – govori Nikolina.

Tvrtka koja brine

Kao društveno odgovorna tvrtka koja nastoji prepoznati probleme zajednice, u ovom slučaju probleme u modnoj i tekstilnoj industriji u Hrvatskoj, A1 Hrvatska pronašla je kreativno rješenje. “Ti kreiraš” bio je nagradni natječaj u kojem su željeli dati priliku i dodatni poticaj upravo onima koji su zaposleni u navedenim sektorima. Cijeli je natječaj odrađen u sklopu njihovog šireg programa Čini pravu stvar, kojim nastoje na odgovoran i poticajan način pridonijeti boljitku zajednice.

– Dva najvažnija zadatka su nam briga o našim zaposlenicima i zajednici u kojoj poslujemo. I u ovom vremenu ubrzanog tehnološkog napretka A1 Hrvatska ostaje tvrtka koja promiče društveno odgovorno poslovanje te svakim svojim korakom nastojimo pridonijeti boljitku zajednice u kojoj djelujemo. Natječajem za novu radnu odjeću željeli smo podržati hrvatski dizajn i tekstilnu industriju, ponajprije obrte i male tvrtke, ali i pokazati brigu prema svojim zaposlenicima, koji su ključ našeg uspjeha. Natječaj je bio namijenjen prvenstveno dizajnerima koji spadaju u grupu malih poduzetnika (SoHo), čiji su biznisi podosta pogođeni aktualnom pandemijom. Zato smo im željeli dati priliku da postanu dio jedne velike priče – objašnjava Jasmina Alijagić, stručnjakinja za brend strategiju u A1 Hrvatska.

Uz društvenu, A1 Hrvatska osjeća ekološku odgovornost, pa je tako zelena etiketa ugrađena u svaki njihov projekt, ali i cjelokupno poslovanje. Nova uniforma simbolizira njihov pogled u budućnost na krilima domaće kreativnosti i inovativnosti, domaćeg dizajna i hrvatske proizvodnje.

A1 HRVATSKA NAGRADNI NATJEČAJ

Kao društveno odgovorna kompanija, A1 Hrvatska natječajem “Ti kreiraš” želi dati poticaj poslovanju malih i srednjih poduzeća podržavajući hrvatski dizajn i tekstilnu industriju te omogućiti im da pokažu kakva se kreativna snaga krije u njihovim ateljeima. U sklopu svog programa održivosti Čini pravu stvar, A1 Hrvatska ovim natječajem promiče i ekološki i društveno prihvatljivije, učinkovitije i održivije načine rada i života pomaganjem zajednici, ali i pokazivanjem brige prema zaposlenicima.