Vjerojatno ste barem jedanput poželjeli da s lica Zemlje preko noći nestanu svi dosadni komarci, muhe ili žohari. Ipak, znajte da bi to bila pogubna sudbina za čovječanstvo
Powered by:
Ovih dana svjedočimo vijestima o još jednom strašnom pomoru pčela, drugom u vrlo kratkom razdoblju. Čitamo o tome kako pčelari slomljena srca lopatama prenose stotine tisuća ovih nevjerojatno važnih životinja. Premda se o uzroku ovoga kolosalnoga gubitka još nagađa, priča o nestanku kukaca, uključujući pčele, ima mnogo dalekosežnije posljedice nego što ih većina nas uopće može zamisliti. Možda zato što su tako mali i što se na njih često gleda kao na običnu smetnju, rijetko je tko upoznat s tim da su kukci nevidljiva sila koja u mnogočemu održava svijet. Kukci inače čine najveću skupinu bića na svijetu – približno 80% vrsta otpada na njih i o njima ovisi baš svaki ekosustav na Zemlji.
Kad govorimo o brojkama, National Geographic piše da na svakog dvonožnog stanovnika Zemlje dolaze 1,4 milijarde kukaca i da nam je potreban gotovo svaki od njih. Zašto? Pa osim što su hrana mnogim životinjama, mnogobrojne vrste sudjeluju u oprašivanju biljaka, procesu koji je važan za reprodukciju niza cvijeća i povrća. Osim toga, kukci razgrađuju organske tvari, što uključuje pretvaranje uginulih životinja i otpada u plodno tlo, a isto tako mogu poslužiti kao pokazatelji promjena u okolišu i upozoriti nas na problem onečišćenja.
A stručnjaci upozoravaju kako je scenarij svijeta bez kukaca mnogo realniji nego što većina nas to misli. Prema najnovijim istraživanjima, svake godine izumre otprilike 2,5% kukaca i, nastavi li se njihovo izumiranje ovim tempom, Zemlja će do 2119. godine biti insect free zona.
Problem je u tome što njihov nestanak primjećujemo tek kad postane prekasno, a među najugroženijim kukcima upravo su pčele čiji se broj posljednjih godina višestruko smanjio. Zašto je to toliko alarmantno? Medonosne pčele imaju vitalnu ulogu u globalnoj opskrbi hranom jer oprašuju 80% biljaka u svijetu i usjeve koji hrane čak 90% Zemljine populacije. Samo jedna pčelinja zajednica može oprašiti 300 milijuna cvjetova svaki dan.
Bez pčela vrlo bi vjerojatno došlo do globalne nestašice hrane. Nestale bi mnoge vrste orašastih plodova, voća i povrća, a ugrožene bi bile i životinje kojima se hranimo. Prve bi stradale borovnice i višnje budući da oko 90% ovih voćki ovisi o pčelama, a morali bismo se naviknuti i na prehranu bez avokada, jabuka, bobičastog voća, grejpa, lubenica, brokule, krastavaca i graška. Osim toga, bez pčela bismo se vrlo brzo suočili i s velikom nestašicom lijekova budući da se mnoge recepture, kako tradicionalne tako i alternativne medicine, temelje na biljnim vrstama kojima oprašivanje osigurava opstanak.
Zajednica pčela može sadržavati od 40.000 do 60.000 ovih korisnih kukaca. U svojemu malom ali dobro uređenom svijetu, koji se zove košnica, svaka pčela ima svoju ulogu. Pčele radilice donose u košnicu nektar, pelud i vodu, stražarice čuvaju košnicu od neprijatelja, a čistačice iznose uginulu braću i sestre te krilima provjetravaju prostor, održavajući tako temperaturu na 35°C – koja, pokazalo se, najviše pogoduje razvoju legla. Za oblikovanje unutrašnjosti košnice, odnosno zidova od saća, zadužene su graditeljice, a ulogu hranjenja mladih pčela preuzimaju hraniteljice.
Svako od ovih radnih mjesta popunjavaju ženke, a mužjaci, poznatiji kao trutovi, imaju zadatak oploditi maticu i svojom veličinom grijati ostale pčele. Nažalost, kad nema dovoljno hrane, prvi na red za izbacivanje iz košnice. Osim svog pomalo podređenog položaja, trutovi imaju i drugu vrlo tužnu životnu sudbinu. Oni naime nikad neće upoznati svoje potomke jer nakon parenja ugibaju.
Matica, odnosno kraljica pčelinjeg carstva, s druge strane, ima izrazito povlašten položaj u košnici. Dok joj svi oko nje ugađaju, ona na dan proizvodi i do 2000 jaja. Zanimljivo je kako se do sredine 17. stoljeća smatralo da je matica mužjak, jer tko bi drugi mogao vladati nego kralj? Koliko li su se samo prevarili! Vjerojatno ste već primijetili da u košnicama vlada upravo ženska dominacija. Unatoč bogatoj reprodukciji, matica se zapravo ne pari svaki dan nego samo jedanput u životu. Za taj događaj tijekom prvih 10 dana svoje vladavine izlazi iz košnice da bi se parila visoko u zraku i time osigurala nove generacije pčela.
Kao što znamo, pčele su u najvećoj mjeri ugrožene zbog nestanka njihovih prirodnih staništa, klimatskih promjena te zagađenja okoliša. Sve su to posljedice sve jače industrijalizacije i urbanizacije. I upravo je zato neobično važno pčelama pružiti zdrav životni prostor u urbanim sredinama – problematika je to kojom se danas u najvećoj mjeri bave urbani pčelari.
U Hrvatskoj je, priznaje Ante Štavun – pčelar koji nas je uputio u tematiku, urbano pčelarstvo tek u začecima. Trebali bismo se, kaže, ugledati na susjede koji su mnogo bolje riješili ovo važno područje. SAD, Austrija, Nizozemska, Njemačka, Velika Britanija… Primjera dobre prakse ne nedostaje, a sve to zahvaljujući tome što su ondašnje lokalne vlasti osvijestile važnost promocije zelenog održavanja bioraznolikosti. Baš ovih dana, upućuje, čitamo o tome kako su Britanci odlučili da će se u jednom gradiću svaka građevina viša od četiri kata morati prilagoditi urbanom pčelarstvu određenim arhitektonskim rješenjima koja će solitarnim pčelama omogućiti opstanak u gradu.
Zanima nas kako izgleda dan urbanog pčelara. Naš nam sugovornik otkriva da je posao svakog pčelara sličan. Tijekom pčelarske sezone, čiji je vrhunac sad, svaki bi pčelar svoje košnice trebao obići barem jedanput tjedno.
– No ne treba u njih puno zadirati. Svako dolaženje do njih i otvaranje košnica za pčele je stresno. U ovom razdoblju treba kontrolirati svoje rojeve kako pčele ne bi nekom naudile – dodaje Štavun te ističe da svaki pčelar svoj put počinje na isti način.
– Prvo i osnovno je naučiti osnovno pčelarstvo. Postoje različiti propisi koje treba poštovati: pčelinjaci, primjerice, ne smiju biti blizu bolnica, škola, vrtića, šećerana, turističkih objekata… A treba, naravno, savladati i praktični dio rada sa pčelama. Zato mi svake godine održavamo besplatne edukacije u koje se može uključiti bilo tko. Premda nema posebnog programa za urbano pčelarstvo, temeljne su odrednice primjenjive na svaki rad sa pčelama – uvjerava Štavun.
No bili pčelari ili ne, postoje načini na koje i mi obični građani možemo pridonijeti zaštiti ovih plemenitih kukaca. Za početak bismo trebali pripaziti na vrstu proizvoda koje koristimo u voćnjacima, povrtnjacima i cvjetnjacima.
– Ako već morate koristiti te štetne proizvode, neka to barem bude u poslijepodnevnim satima, kad su pčele neaktivne, posebno u ovim mjesecima – apelira naš sugovornik.
Osim toga, angažirati se možemo i tako što ćemo u svoje cvjetne gredice, lonce ili na druge dostupne površine zasaditi medonosno bilje, koje će pčelama pružiti okrepu i zasluženo mjesto za odmor na njihovim neumornim misijama koje osiguravaju preživljavanje cijelog svijeta. Ili jednostavno možemo zasaditi Beestro.
Franck Beestro: Posluži pčeli, posluži prirodi
Bez pčela nema cvijeća ni bilja. Bez cvijeća i bilja nema ni čaja. A tko ne voli šalicu toplog i mirisnog čaja? No pčelama nije lako pronaći hranu, posebno u gradu. Kako bi pčele uvijek imale dovoljno hrane, Franck je odlučio omogućiti svakome da ih ugosti tako što će otvoriti – Beestro! Franck Beestro posebna je posuda u kojoj se nalaze dvije kutije finog Franck čaja i sjeme medonosnog cvijeća koje u nju možeš posijati. Nakon toga stavi je na svoj balkon, prozor, terasu ili vrt i tako tijekom sezone cvjetanja osiguraj dovoljno hrane za desetke pčela. I dok pčele uživaju u hrani koju ćeš osigurati za njih, ti uživaj u čaju koji su one osigurale za tebe.
Kava je jedan od najpopularnijih napitaka na svijetu i kao takva postala je dio naše kulture. Ljudi najčešće piju kavu kako bi im podigla energiju, no postoje i oni koji u kavi vide mnogo više, prepoznajući njezine beskrajne vrste okusa
Powered by:
Danas je gotovo nemoguće nabrojati sve vrste i oblike kava. Dok jedni uživaju u kratkom espressu, drugima je navika piti cappucino ili „instanticu“. Sve su traženiji savjeti i preporuke stručnjaka koji su svoje karijere posvetili proučavanju i pripremi kave te ocjenjivanju njene kvalitete, odnosno coffee cuppingu. Razgovarali smo s baristima koji su nam pobliže objasnili koja je njihova uloga u svijetu kave te su nam otkrili i neke zanimljivosti o ovom omiljenom napitku.
Cupping je metoda ocjenjivanja kvalitete kave, a pomaže u razumijevanju njezinih specifičnosti, pripreme i posluživanja. Kao što sama riječ kaže, kava se “cuppira”, tj. kuša se i provjerava se njen okus, miris i arome u šalici. U cuppingu se kava boduje za sve bitne značajke kave kao što su njen miris, okus, izraženost određenih aroma, punoća, dugotrajnost okusa („aftertaste“) itd.
Nakon što se pregleda gotovo svako zrno, uzorak sirove kave od oko 300-500 grama se isprži, samelje, i nakon toga prelije vrućom vodom te se, nakon što se makne pjena na površini, kreće u degustaciju. Kava se srče kako bi se njene čestice bolje raspršile u ustima te se potom ispljune, budući da bi se pijenjem unijelo dosta kofeina, a profesionalni cupperi nekad kušaju i do 100 šalica dnevno. Žlica za coffee cupping definiranog je volumena i prekrivena srebrom zato što svi ostali materijali mijenjaju okus kave.
Osnovne vrste kave su robusta i arabica koje se potpuno razlikuju kako po izgledu tako i po veličini i strukturi zrna. Ipak, najveća im je razlika u okusu. Robuste imaju jači okus za razliku od arabica koje su nježnije. Arabica je popularna među kavoljupcima, a ujedno čini i 70% svjetskog tržišta kave. Zbog svoje profinjenosti, kompleksnijih i voćnih aroma te manjeg udjela kofeina, arabica gotovo uvijek nalazi svoje mjesto u nepcu potrošača. Priprema kave često ovisi i o našim osobnim ukusima. Danas postoji velik broj trendova vezanih uz njezinu pripremu. Sve su zanimljiviji i drugačiji načini pripreme kave, poput cold brew tehnike, gdje se u pripremi kave koristi hladna voda te filter kava, specifičnog nježnog intenziteta i blagog okusa. A kako pripremiti savršenu kavu, najbolje znaju baristi.
Barista je osoba koja razumije sve procese kroz koje kava prolazi na putu od zrna do šalice. Svaki barista mora u potpunosti ovladati opremom kojom se služi s ciljem pripreme izvrsnog napitka. Pravi barista, osim što zna pripremiti vrhunsku kavu, neovisno o kojem načinu pripreme se radi, zna otkloniti i manje kvarove na opremi kojom raspolaže te ju podesiti na idealne parametre. Baristi se uvijek trude zadiviti druge s nečim posebnim o kavi kako bi bogatstvo njezinog okusa približili što većem broju ljudi. Osim znanja, moraju imati i volju za prenošenjem istoga kako bi podignuli svijest i razinu znanja o kavi. Oni daju zadnji potpis svom napitku jer njime predstavljaju sebe.
– Kao i sve najčvršće veze, ni moja ljubav prema kavi nije bila na prvi pogled, već je s vremenom sve više rasla. Zapravo je nastala iz čiste ljubomore, još iz dana kada sam radio kao konobar i o kavi i njezinoj pripremi znao jako malo. Osim što su moju kavu nerijetko vraćali, gosti su stalno pokušavali uloviti smjenu kolege koji ju je radio bolje. Bio sam jako ljubomoran na taj odnos pa sam vrlo brzo shvatio da mi ne preostaje ništa drugo nego puno vježbati i učiti kako bih i ja bio taj koji će nekome s kavom uljepšati, a ne pokvariti dan. U međuvremenu, kava je postala moja opsesija. – rekao nam je Domagoj Perić, iskusni Franckov barista.
Ističe kako su mu najveća motivacija i satisfakcija kada nakon edukacije vidi rezultate svog rada u kafićima koji su se izdigli iz prosječnosti i u kojima se može popiti ukusna kava. Dodaje i kako mu je iznimno drago vidjeti da se netko upravo zahvaljujući njemu poželio baviti ovim zanimanjem.
Domagojeve kolege Josip Novačić i Tomislav Mraović objasnili su nam kako je za postati uspješnim baristom potrebno mnogo treninga, ponavljanja, stalnog učenja i vježbanja te još više prolivenog mlijeka i šalica kave u težnji prema spravljanju one najukusnije. Osim što svaki barista treba imati veliko znanje o kavi, on također mora svojom pojavom i djelovanjem pridobiti nove zaljubljenike u kavu te ih pretvoriti u ambasadore koji će dalje širiti svijest o kavi. Pritom barista Domagoj dodaje kako su, unatoč brojnim instrumentima za provjeru kvalitete kave, ljudska osjetila i dalje nezamjenjivi faktor pri kušanju kave. Naime, master cupper je osoba izuzetno istreniranih osjetila čije je nepce zaduženo za najzahtjevniji dio posla u stvaranju kave. On često na temelju uzorka od 300-500 g kave koja stiže iz svih dijelova svijeta, mora donijeti odluku o nabavci i do 50 tona iste. Našalio se i istaknuo nam da su sve te sitnice jako važne kako bismo jednog dana napokon češće popili dobar, a ne loš espresso.
Barista Zoran Trkulja osvrnuo se pak na pripremu fine kave kod kuće te poručio da su najbolji mali aparati za kavu, primjerice oni koji koriste tzv. cialde ili “coffee pods”. Oni su danas i cjenovno pristupačni te dostupni svima, a njihova prednost je i u tome što filter omoti čuvaju svježinu kave, a i ekološki su prihvatljivi. Franckova ponuda jedna je od najširih na ovom području pa tako možete pronaći razne modele, od malih aparata s filterom do espresso aparata sa sustavom kapsula. Na vama je samo da odaberete i zatim uživate u najboljoj kavi. A koje su nam još zanimljivosti iz svijeta kave otkrili sugovornici, pogledajte u videu:
Neizostavan dio svijeta barista je i kontinuirano educiranje. Kako bi svoja znanja prenijeli konobarima u ugostiteljskim objektima svojih partnera, moraju se konstantno usavršavati. Franckovi baristi vlasnici su i Specialty Coffee Association (SCA) certifikata, priznanja za najvišu razinu znanja i iznimne barističke vještine. Zbog svoje uspješnosti zaduženi su za edukaciju ugostiteljskog osoblja njihovih partnera diljem Hrvatske i regije.
FRANCK BARISTA CONTEST
U želji da dodatno educira ugostiteljsko osoblje i podigne standard kvalitete espressa i napitaka od espressa koji se serviraju u ugostiteljstvu, Franck je prvi na tržištu pokrenuo Franck Barista Contest. Riječ je o regionalnom barističkom natjecanju koje se nastavlja i ove godine, a kvalifikacije kreću 13. 5. u Osijeku. Nakon toga slijede Zagreb, Split i Zadar te Rijeka i Pula, dok se finale održava uoči 1. listopada, Međunarodnog dana kave.
