Vjerojatno ste barem jedanput poželjeli da s lica Zemlje preko noći nestanu svi dosadni komarci, muhe ili žohari. Ipak, znajte da bi to bila pogubna sudbina za čovječanstvo
Powered by:
Ovih dana svjedočimo vijestima o još jednom strašnom pomoru pčela, drugom u vrlo kratkom razdoblju. Čitamo o tome kako pčelari slomljena srca lopatama prenose stotine tisuća ovih nevjerojatno važnih životinja. Premda se o uzroku ovoga kolosalnoga gubitka još nagađa, priča o nestanku kukaca, uključujući pčele, ima mnogo dalekosežnije posljedice nego što ih većina nas uopće može zamisliti. Možda zato što su tako mali i što se na njih često gleda kao na običnu smetnju, rijetko je tko upoznat s tim da su kukci nevidljiva sila koja u mnogočemu održava svijet. Kukci inače čine najveću skupinu bića na svijetu – približno 80% vrsta otpada na njih i o njima ovisi baš svaki ekosustav na Zemlji.
Kad govorimo o brojkama, National Geographic piše da na svakog dvonožnog stanovnika Zemlje dolaze 1,4 milijarde kukaca i da nam je potreban gotovo svaki od njih. Zašto? Pa osim što su hrana mnogim životinjama, mnogobrojne vrste sudjeluju u oprašivanju biljaka, procesu koji je važan za reprodukciju niza cvijeća i povrća. Osim toga, kukci razgrađuju organske tvari, što uključuje pretvaranje uginulih životinja i otpada u plodno tlo, a isto tako mogu poslužiti kao pokazatelji promjena u okolišu i upozoriti nas na problem onečišćenja.
A stručnjaci upozoravaju kako je scenarij svijeta bez kukaca mnogo realniji nego što većina nas to misli. Prema najnovijim istraživanjima, svake godine izumre otprilike 2,5% kukaca i, nastavi li se njihovo izumiranje ovim tempom, Zemlja će do 2119. godine biti insect free zona.
Problem je u tome što njihov nestanak primjećujemo tek kad postane prekasno, a među najugroženijim kukcima upravo su pčele čiji se broj posljednjih godina višestruko smanjio. Zašto je to toliko alarmantno? Medonosne pčele imaju vitalnu ulogu u globalnoj opskrbi hranom jer oprašuju 80% biljaka u svijetu i usjeve koji hrane čak 90% Zemljine populacije. Samo jedna pčelinja zajednica može oprašiti 300 milijuna cvjetova svaki dan.
Bez pčela vrlo bi vjerojatno došlo do globalne nestašice hrane. Nestale bi mnoge vrste orašastih plodova, voća i povrća, a ugrožene bi bile i životinje kojima se hranimo. Prve bi stradale borovnice i višnje budući da oko 90% ovih voćki ovisi o pčelama, a morali bismo se naviknuti i na prehranu bez avokada, jabuka, bobičastog voća, grejpa, lubenica, brokule, krastavaca i graška. Osim toga, bez pčela bismo se vrlo brzo suočili i s velikom nestašicom lijekova budući da se mnoge recepture, kako tradicionalne tako i alternativne medicine, temelje na biljnim vrstama kojima oprašivanje osigurava opstanak.
Zajednica pčela može sadržavati od 40.000 do 60.000 ovih korisnih kukaca. U svojemu malom ali dobro uređenom svijetu, koji se zove košnica, svaka pčela ima svoju ulogu. Pčele radilice donose u košnicu nektar, pelud i vodu, stražarice čuvaju košnicu od neprijatelja, a čistačice iznose uginulu braću i sestre te krilima provjetravaju prostor, održavajući tako temperaturu na 35°C – koja, pokazalo se, najviše pogoduje razvoju legla. Za oblikovanje unutrašnjosti košnice, odnosno zidova od saća, zadužene su graditeljice, a ulogu hranjenja mladih pčela preuzimaju hraniteljice.
Svako od ovih radnih mjesta popunjavaju ženke, a mužjaci, poznatiji kao trutovi, imaju zadatak oploditi maticu i svojom veličinom grijati ostale pčele. Nažalost, kad nema dovoljno hrane, prvi na red za izbacivanje iz košnice. Osim svog pomalo podređenog položaja, trutovi imaju i drugu vrlo tužnu životnu sudbinu. Oni naime nikad neće upoznati svoje potomke jer nakon parenja ugibaju.
Matica, odnosno kraljica pčelinjeg carstva, s druge strane, ima izrazito povlašten položaj u košnici. Dok joj svi oko nje ugađaju, ona na dan proizvodi i do 2000 jaja. Zanimljivo je kako se do sredine 17. stoljeća smatralo da je matica mužjak, jer tko bi drugi mogao vladati nego kralj? Koliko li su se samo prevarili! Vjerojatno ste već primijetili da u košnicama vlada upravo ženska dominacija. Unatoč bogatoj reprodukciji, matica se zapravo ne pari svaki dan nego samo jedanput u životu. Za taj događaj tijekom prvih 10 dana svoje vladavine izlazi iz košnice da bi se parila visoko u zraku i time osigurala nove generacije pčela.
Kao što znamo, pčele su u najvećoj mjeri ugrožene zbog nestanka njihovih prirodnih staništa, klimatskih promjena te zagađenja okoliša. Sve su to posljedice sve jače industrijalizacije i urbanizacije. I upravo je zato neobično važno pčelama pružiti zdrav životni prostor u urbanim sredinama – problematika je to kojom se danas u najvećoj mjeri bave urbani pčelari.
U Hrvatskoj je, priznaje Ante Štavun – pčelar koji nas je uputio u tematiku, urbano pčelarstvo tek u začecima. Trebali bismo se, kaže, ugledati na susjede koji su mnogo bolje riješili ovo važno područje. SAD, Austrija, Nizozemska, Njemačka, Velika Britanija… Primjera dobre prakse ne nedostaje, a sve to zahvaljujući tome što su ondašnje lokalne vlasti osvijestile važnost promocije zelenog održavanja bioraznolikosti. Baš ovih dana, upućuje, čitamo o tome kako su Britanci odlučili da će se u jednom gradiću svaka građevina viša od četiri kata morati prilagoditi urbanom pčelarstvu određenim arhitektonskim rješenjima koja će solitarnim pčelama omogućiti opstanak u gradu.
Zanima nas kako izgleda dan urbanog pčelara. Naš nam sugovornik otkriva da je posao svakog pčelara sličan. Tijekom pčelarske sezone, čiji je vrhunac sad, svaki bi pčelar svoje košnice trebao obići barem jedanput tjedno.
– No ne treba u njih puno zadirati. Svako dolaženje do njih i otvaranje košnica za pčele je stresno. U ovom razdoblju treba kontrolirati svoje rojeve kako pčele ne bi nekom naudile – dodaje Štavun te ističe da svaki pčelar svoj put počinje na isti način.
– Prvo i osnovno je naučiti osnovno pčelarstvo. Postoje različiti propisi koje treba poštovati: pčelinjaci, primjerice, ne smiju biti blizu bolnica, škola, vrtića, šećerana, turističkih objekata… A treba, naravno, savladati i praktični dio rada sa pčelama. Zato mi svake godine održavamo besplatne edukacije u koje se može uključiti bilo tko. Premda nema posebnog programa za urbano pčelarstvo, temeljne su odrednice primjenjive na svaki rad sa pčelama – uvjerava Štavun.
No bili pčelari ili ne, postoje načini na koje i mi obični građani možemo pridonijeti zaštiti ovih plemenitih kukaca. Za početak bismo trebali pripaziti na vrstu proizvoda koje koristimo u voćnjacima, povrtnjacima i cvjetnjacima.
– Ako već morate koristiti te štetne proizvode, neka to barem bude u poslijepodnevnim satima, kad su pčele neaktivne, posebno u ovim mjesecima – apelira naš sugovornik.
Osim toga, angažirati se možemo i tako što ćemo u svoje cvjetne gredice, lonce ili na druge dostupne površine zasaditi medonosno bilje, koje će pčelama pružiti okrepu i zasluženo mjesto za odmor na njihovim neumornim misijama koje osiguravaju preživljavanje cijelog svijeta. Ili jednostavno možemo zasaditi Beestro.
Franck Beestro: Posluži pčeli, posluži prirodi
Bez pčela nema cvijeća ni bilja. Bez cvijeća i bilja nema ni čaja. A tko ne voli šalicu toplog i mirisnog čaja? No pčelama nije lako pronaći hranu, posebno u gradu. Kako bi pčele uvijek imale dovoljno hrane, Franck je odlučio omogućiti svakome da ih ugosti tako što će otvoriti – Beestro! Franck Beestro posebna je posuda u kojoj se nalaze dvije kutije finog Franck čaja i sjeme medonosnog cvijeća koje u nju možeš posijati. Nakon toga stavi je na svoj balkon, prozor, terasu ili vrt i tako tijekom sezone cvjetanja osiguraj dovoljno hrane za desetke pčela. I dok pčele uživaju u hrani koju ćeš osigurati za njih, ti uživaj u čaju koji su one osigurale za tebe.