U ribolov je vodio Anthonyja Bourdaina, a onda mu servirao paštetu od morskog psa i tripice od grdobine, dok se u rodnoj Istri družio s Gordonom Ramsayem. Hrvatski chef David Skoko doista može reći da je radio s najboljima.
Powered by:
Iako njegova karijera traje znatno dulje, otkad se prije deset godina pojavio na televiziji, kreće se samo uzlazno. Izuzetno je aktivan, pa istodobno radi na nekoliko različitih projekata. Za sebe će reći da je prije i iznad svega ribarov sin. Kao sidro svoga života uvijek ističe obitelj, a tu je još jedna konstanta – obiteljska konoba Batelina, koju svi članovi familije Skoko njeguju i hrane silnom ljubavlju i brigom.
U svemu što radi uvijek nastoji istaknuti važnost zdravog života, koji se, osim kroz fizička aktivnost, živi i za stolom. Zato kontinuirano promovira lokalnu kuhinju i najzdraviju prehranu – onu mediteransku. Kao dijete ribara, naučio je ribu pripremati na milijun načina, i to tako da iskoristi baš svaki njezin dio. Smatra kako bi se riba na hrvatskim tanjurima trebala naći češće.
– Činjenica je da Hrvati jedu premalo ribe. Razlog tome vidim u izumiranju suživota s prirodom, morem, poljem, ali i u olakom prihvaćanju modernih globalnih trendova od kasnih osamdesetih pa sve do danas. Dopustili smo da američki konzumeristički trendovi našu tradicionalnu, ali zdravu prehranu izguraju na margine, dok istovremeno promoviraju masnu, brzu i nezdravu hranu kao bolji i ukusniji izbor – zaključuje David Skoko. Dodaje kako razloge za slabu konzumaciju ribe nikako ne vidi u njezinoj cijeni.
– Riba nije skupa. Kilogram srdela, inćuna ili lokarde košta manje od kilograma tovljene piletine ili svinjetine, a neusporedivo je kvalitetnija. Istina je da su škampi i oborita riba skupi. Pa toga je oduvijek bilo malo, a potražnja je bila velika. Kad govorimo o mesu, ekvivalent su pršut i biftek, koji su također skupi. No takve namirnice ne mogu činiti svakodnevnu prehranu. To je ekskluziva.
Kao veliki pobornik lokalnog, prirodnog i tradicionalnog, kaže i kako upravo u zaboravu i svjesnom zanemarivanju naslijeđenih zdravih prehrambenih navika, ali i u nedostatku osjećaja pripadnosti i poštovanja izvornosti, leži razlog manje konzumacije stvarnih lokalnih proizvoda – kako ribe tako i sezonskog voća i povrća. Na trendove koji u valovima zahvaćaju hrvatsko gastro tržište, pa masovno niču kebabdžinice, sushi i burger barovi, ne gleda sa simpatijama.
– U cijeloj toj priči veseli me jedna stvar, a to je ono što je zajedničko svim trendovima, da su prolazni! Često mali narodi (kao što je naš) imaju razne komplekse pa vjeruju da je sve strano bolje nego domaće. Tako lako padamo pod strane utjecaje, a vlastiti ponos budimo samo u ratovima i na tribinama. Nacionalni ponos je super kad iz njega izbaciš agresivnost i mržnju, a zadržiš tradicionalne vrijednosti, prehrambene navike i glazbu. To su samo neki od elemenata koji nas čine jedinstvenima i prepoznatljivima. Nasreću, ima nas mnogo koji još čuvamo tradiciju kao temelj svog rasta i razvoja.
Na svom putu promoviranja lokalnog, zdravog i morskog David Skoko otišao je još korak dalje. Pokrenuo je projekt ”Jestive alge u Jadranu” te je hrvatskim potrošačima pokušao približiti ovu, za mnoge još nepoznatu i egzotičnu namirnicu.
– Taj je projekt bio prije svega eksperiment. Nakon godina promoviranja manje cijenjene ribe i morskih organizama u restoranskom okruženju, dogodio se određeni pomak i mnogi su se ugostitelji okrenuli zanemarenim, a tako divnim namirnicama kojih mi zapravo imamo u komercijalnim količinama. Tako smo potencijal prepoznali i u divljem uzmorskom bilju te u algama, koje sam prve predstavio i s njima eksperimentirao na našemu meniju u Batelini, da bih potom prikupljeno znanje podijelio s kolegama i znanstvenicima, koji su nam pomogli zaokružiti tu priču.
Taj je projekt, otkriva nam Skoko, bio iznimno uspješan, ali apsolutno nekomercijalan. Naime, sakupljanje jadranskih algi nije birokratski dobro definirano, pa je samim tim i problematično za legalnu ponudu. Ipak, rado je i s nama podijelio neke od svojih spoznaja.
– Neke jadranske alge imaju izvanredne hranjive vrijednosti. Njihova je tekstura zabavna, a okus intenzivan, bitno drugačiji od algi azijskog podrijetla, koje su široko dostupne u dućanima zdrave hrane. Početnicima bih preporučio da prvo upoznaju jestivo uz morsko bilje i njegove mogućnosti pa tek kad se naviknu na te okuse, krenu u more i okušaju se u pripremi jadranskih algi.
Svjestan vremena u kojemu živi, David Skoko vrlo je aktivan i na društvenim mrežama. Svom je Instagram profilu dao ime @ribarevsin kao svojevrsni hommage svome ocu, Danilu Skoki.
– Ja sam rođen kao sin ribara. Nisam imao izbora, moj je otac ribar. To sam ja, ribarov sin, ništa više od toga, i na to sam jako ponosan – pojašnjava Skoko.
– Cijela moja šira i uža obitelj povezana je s morem i ribarenjem i tako je zadnjih četiri-pet generacija. Sve što imam povezano je s onim što nudi more. Kad smo otvarali Batelinu, nismo htjeli imati standardnu restoransku ponudu. Željeli smo otvoriti iskrenu malu konobu u kojoj ćemo nuditi jednostavna riblja jela iz dnevnog ulova. Takav je oduvijek bio i ostao čvrst stav mog oca. Putem smo još naučili pripremati svakakva morska čuda. Tako nam je i ono što se nekad činilo komplicirano postalo jednostavno… jer smo naučili. Specijalizirali smo se za taj smjer u gastronomiji i još brusimo znanje koliko god možemo. Stari me naučio da svaka riba isto vrijedi ako njome barataš s maksimalnim poštovanjem.
Kao što je to često slučaj s vrhunskim profesionalnim kuharima, najsretniji su kad mogu uživati u specijalitetima koje je pripremio netko drugi. U Davidovom slučaju to su delicije njegove supruge Ane.
– Ana jednostavno ima bolje nepce i osjećaj za začinjavanje hrane. Njena su jela meni ukusnija nego kad sam spremam istu tu hranu. Ipak, ona ne priprema ribu, to je moje područje. Ali sve drugo dovela je do savršenstva. Na primjer, njezin mi je minestrone najbolji na svijetu, a kupus sa suhim mesom nitko ne priprema kao ona. Njezini fuži sa šugom od prepelica su van pameti!
Silno ga veseli i interes koji prema kuhanju pokazuje njegov sin Anton. Već mu je sada dragocjen pomoćnik u raznim kulinarskim pothvatima.
– Anton je doslovno prohodao u kuhinji i mogu reći da zaista ima ‘mota’ za kužinavanje. Bio bih vrlo sretan kad bi on jednog dana znao kuhati, pa makar samo za sebe i svoju obitelj. A bude li ozbiljnije krenuo u kuharske vode, kao obitelj ćemo mu biti maksimalna podrška, kao i u bilo kojem drugom smjeru u kojem bude htio sebe izgraditi.
Što je David Skoko radio prije nego je postao kuhar, zašto mu je mama veliki uzor, kako spaja nemoguće, s kojim svjetskim kuharima je do sad imao prilike kuhati i mnogo toga drugoga saznajte u sljedećem videu.
Uz sve trenutno aktivne i aktualne projekte, ovaj kreativni i beskompromisni chef ne miruje nego kuje planove za budućnost. Kako onu bližu tako i onu dalju.
– Nikad ne stajem, a izazovi i planovi su ono što me pokreće. Bit će tu edukacija za najmlađe, ali i prezentacija onoga što vrijedi za najveće. Želja mi je napraviti i nezavisni putopis po Hrvatskoj – od Savudrije do Cavtata pa prema gore. U posljednjih nekoliko godina intenzivno surađujem sa stranim medijima – radim na promociji naše zemlje kao turističke destinacije, želim im pokazati da možemo biti mnogo više od sunca, mora i naslijeđenih starina. Volio bih da svijet vidi koliko lijepu i bogatu zemlju imamo, da vide potencijal i posebnost koju ponekad ni mi ne vidimo. Volio bih potaknuti mlade da budu ponosni na ono što imamo te da od toga napravimo nešto prepoznatljivo, jedinstveno i trajno. Duboko sam uvjeren da nas samo iskrena izvornost i prepoznatljivost mogu učiniti doista posebnima, a samim time i zanimljivima i atraktivnima – s mnogo zanosa govori David Skoko.
A u njegovu dinamičnom poslu vrlo mu je važno, kaže, imati pouzdanog partnera.
– Posao me tjera da budem stalno mobilan. Vrlo mnogo vremena provodim na cesti i zato trebam sigurno, praktično, izdržljivo i ekonomično vozilo. Volkswagen Caddy Maxi moj je najbolji prijatelj na putu. Može ponijeti mnogo tereta – gotovo kao manji kamion, drži cestu kao da je na tračnicama, a troši ko upaljač. Još mi je i lijep i komotan! Di ćeš bolje?!
100% NOVI CADDY
Radno mjesto budućnosti sada dolazi s četiri kotača i pretvara se u mobilni ured. Time i novi Caddy postaje službeni partner svakodnevnog života – poslovnog i privatnog. Pouzdan, prilagodljiv i funkcionalan, spreman je za sve što slijedi. Novi Volkswagen Caddy dostupan je kao kombi i monovolumen u iznova konfiguriranim varijantama opreme Caddy, Life i Style te kao gradsko dostavno vozilo u verzijama Cargo i Cargo Maxi.